Feb 21, 2013

Mnogo buke ni oko čega / Much ado about nothing

TR Platforms Final takmičenje je počelo 17. Februara, ali moram vam reći da sam rešila da odustanem od istog. Iznenađeni ste? Iskreno, mučila sam se da donesem ovu odluku, ali sam ubeđena da sam dobro postupila. A razlog? Previše obaveza! Tokom masterklasa sam zaista uživala u radu, učeći nove tehnike, ali sam istovremeno bila jako opterećena kratkim rokovima i ličnom ambicijom, preklopljenom sa privatnim obavezama koje nisu mogle da čekaju. Povremeno sam se osećala kao da je masterklas još jedan posao koji moram da radim, što i nije tako zabavno. 
Uz sve to, uzmite u obzir i to da živim u malenom stanu, u kome imam samo jedan sto (trpezarijski) i za njim šijem. Kako mi nije uvek bilo zgodno da svaki čas sklanjam šivaću mašinu, previše često nam se dešavalo da jedemo hranu iz krila. Par puta sam rekla kako je moj muž postao taoc mog šivenja. Ni malo lep osećaj... On se zapravo i nije bunio, ali sam ja previše često osećala krivicu jer ga maltretiram. Nisam mogla da se dogovorim sa prijateljima da odemo na običnu kafu, jer nikad nisam znala koliko vremena će mi trebati da završim zadatak.
Jedva sam čekala da se završi kurs, a onda sam saznala da sam prošla u finale. Naravno, mnogo mi je imponovalo i bila sam izuzetno ponosna, ali pomislih - još tri meseca ovakvog života!?! Kako je vreme odmicalo, malo sam zaboravila na stres, opustila se, i pomislila kako bih zaista mogla da izguram takmičenje do kraja. Ali, prvi zadatak me odmah podsetio na sve probleme i frustracije koji me čekaju u naredna 3 meseca. Zaključih da nije vredno truda. Toliko je drugih stvari kojima želim trenutno da se bavim (i pored silnog šivenja ja ostadoh željna nove garderobe!), prijatelja koje želim da vidim i mesta koje želim da obiđem. Sada imam vremena za sve to. 
Posle toliko buke oko mog prolaska u finale, nekako osećam kao da dugujem svima izvinjenje. Već me nekoliko prijatelja pitalo koji je moj rad, jer su hteli da glasaju za mene. Hvala im na pažnji i želji da mi pomognu!
Ja ću, svakako, nastaviti da pratim zbivanja na takmičenju, jer me jako zanima da vidim naredne zadatke koje će Shingo Sato postavljati pred takmičare.
Dole možete videti neke od mojih omiljenih. Da podsetim, takmičenje možete pratiti na ovoj stranici.

The TR Platforms Final competition started on February 17th, but I have to inform you I have decided to quit it. Are you surprised? To be honest, I struggled making this decision, but I'm sure I made the right one. The reason? Too much obligations! During the TR Masterclass I really enjoyed the work and learning new techniques, but I was at the same time overwhelmed by short deadlines and my personal ambition, that overlapped with private duties that couldn't wait. From time to time I felt as if the masterclass was a second job I did, which wasn't fun at all.
Along with these, have on mind I live in a tiny apartment, where I have only on table (a dining one), where I sew. It wasn't convenient to me to move the sewing machine all the time, and my husband and I had our meals by holding plates in our laps for too many times. A few times I felt the husband was a hostage of my sewing. It didn't feel nice... He didn't complain at all, but I felt guilty all the time. I couldn't make any arrangement with my friends to go for a plain cup of coffee, since I never knew how much time I needed for completing a task.
I couldn't wait for the course to end, and then I found out  I had qualified for the finals. I was proud off course, but I secretly thought - three more months of living like this?!? As the time went by, I forgot about all the stress and relaxed, and I even thought I could pull the competition off. However, the first assignment reminded me of all the issues and frustrations that awaited me in the next 3 months. I decided it wasn't worth it. There are so many other things I want to do now (with all that sewing I was in need of new wardrobe!), friends I wish to meet with and places I'd like to visit. Now I have the time for this.
After all that ado about my qualifications for the finals, I feel I have to apologize to everyone. A few friends have already asked me about my task, they wanted to vote for me. I'd like to thank them for the attention and the wish to help me!
I'll keep on following the competition, as I am really curious to see the tasks Shingo Sato will give to the contestants.
Bellow are some of my favorites. To remind you, you can follow the competition on this page.










12 comments:

  1. Oh no Ana!! I was waiting to see what you would be making. But no matter. I think you have made the right decision for yourself,and that is always good because there is no point in doing something if it causes you to neglect the other important things and people in your life. You should be very proud of yourself because you really did well.

    ReplyDelete
  2. Toliko koliko sam podržavala tvoj rad, toliko ,pa i više podržavam tvoju odluku !Uspela si ti! Imaš sve i što je najvažnije ,kako si navela u postu nekoga ko te razume . Uživaj ,još puno zadataka je na tebi ,a ja ti ,(vam ) želim sreću i svaki napredak !
    Ma,biće štepova ... :)

    Tvoja verna bloger drugarica !

    ReplyDelete
  3. Anonymous2/22/2013

    I understand what you mean, and that's why I would hesitate taking on something like this to begin with. You made some great stuff while you were participating, though!

    ReplyDelete
  4. Good for you to make what must have been a difficult decision. These are some seriously breathtaking creations pictured here. I hope you find the time to make your own, beautiful pieces, in the pace that you feel comfortable with :)

    ReplyDelete
  5. Anonymous2/22/2013

    Ja jedva čekam tu kafu. :)
    Odluke su uvek dobre, pogotovo one najteže. Šta god da uradiš, i gde god da se nalaziš, tu je škola sa lekcijama koje moraš da savladaš. Sad si naučila kad ti je bilo vreme da ideš svojim putem. A verujem da je i dragi srećan.

    ReplyDelete
  6. Rayumem te u potpunosti. Meni je tako vec desetak godina. Da izuzmem putovanja izlozbe i ostalo. Takodje imam obaveze oko dvoje dece koja rastu uz moje radove.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Skidam kapu za istrajnost! Oduvek sam bila sklona tome da stvari radim iskljucivo na svoj nacin, a poenta hobija je upravo u tome. Ako bih od sivenja napravila karijeru, to bi moralo da bude u nekom obliku koji bi mi dao kreativnu slobodu...

      Delete
  7. Potpuno te razumem. Prosla sam tu fazu. To je mucenje. Ali to sto si ti uradila, naucila i dokle si stigla, to je za divljenje. Ne verujem da ces stati samo zbog ove odluke. A to znanje ti ostaje zauvek.

    ReplyDelete
    Replies
    1. A ne, nema stajanja! Sivenje je moja strast, koja nece tek tako nestati. Zapravo, dok sam radila na masterklasu, mastala sam o tome da sijem stvari koje JA zelim, a ne po komandi (uvek sam bila losa kad treba na okidac da radim).
      Hvala na divnim recima!

      Delete
  8. I completely understand why you pulled out. That is quite the time commitment. You made such beautiful pieces when you were a participant. I was very impressed and inspired. Relax and enjoy that new husband of yours.

    ReplyDelete
    Replies
    1. It's so rewarding hearing/reading I inspired others! Thanks for the nice words! Love your last sentence ;).

      Delete
  9. i ja sijem za jedinim stolom u stanu, onim kuhinjskim :) i potpuno te razumem.. meni je cela kuca u haosu trenutno, posto se spremam za modu za poneti.. ali, ja nemam druge obaveze trenutno, pa mogu sa tim da se izborim.. ne mogu ni da zamislim kako bih se izborila sa haosom da uz sve to imam jos i posao.. i nekog ko ocekuje da ruca za stolom hehe (istrenirala sam burazera da jede u menzi.. a sebe da jedem stojeci kraj sporeta)

    ReplyDelete